Naci Zeliću kojem toliko svi dugujemo bez obzira na naciju, da bi krajnja sramota i bezobzirnost bila ka ovome čovjeku ako u njegovu čast ne bismo jednoj od ulica dali njegovo ime
Šećem po svome rodnome Tavankutu, šećem svakodnevno i gledam nazive ulica. Ima ih raznoraznih imena no ima i nekoliko pod nazivom "NOVA". Nova je i glavni put od Somborskoga puta do centra Tavankuta, ulica s nazivom počinje od željezničke pruge Subotica-Sombor, no već od skretanja sa Somborskoga puta, što se više približavamo našem mjestu, sve više nam se otkriva naša velelepna crkva, Župa "Srca Isusova". S razlogom se pitam:
Zašto Tavankut kao mjesto koje je iznjedrilo mnoge akademske građane ne bi za tu ulicu ili takozvan progon, kojim u Tavankut ulazi devedeset postotaka naših uvijek dragih gostiju ali i svih drugih koji ulaze u Tavankut, zašto ta ulica ne bi ponijela ime čovjeka koji je i tavankutski zet i nekoć ugledan društveno-politički djelatnik koji je diskriminiran zbog svoga neodstupanja od toga da je Hrvat. Taj čovjek je trebao dobiti i priznanje počasnoga građana grada Subotice koja su neki odbornici na besraman način sve to osujetili, taj čovjek to nije zaslužio jer je mnoge u Subotici ali i šire svojim javnim djelovanjem i kao čovjek zadužio. Bio je: nastavnik, ravnatelj škole, sudac, suosnivač likovne kolonije u Tavankutu, osnivač je HKUD" Bnjevačko kolo". On je jednostavno čovjek koji je Suboticu i Tavankut itekako zadužio i za cijeli hrvatski korpus na ovome području ali i šire bila bi velika sramota da ovaj čovjek ne dobije jednu ulicu po svome imenu. Njegovo ime koje je svijet priznao jer je bio i konzularni predstavnik Republike Hrvatske za vrijeme Domovinskoga rata, bio je konzulrni predstavnik u nama prijateljskoj Republici Mađarskoj.
Ime ovoga čovjeka je Naco Zelić, kojem toliko svi dugujemo bez obzira na naciju, da bi krajnja sramota i bezobzirnost bila ka ovome čovjeku ako u njegovu čast ne bismo jednoj od ulica dali njegovo ime. Najljepše bi bilo kada bi to bila ulica koja vodi od pruge ka centru jer na toj dionici puca prelijep pogled na našu crkvu i na sam centar Tavankuta. Tim putem je Naco Zelić mnogo proputovao od Subotice ka svom toliko omiljenom Tavankutu, ta ulica u dužini od 4 kilometra od Somborskoga puta do Tavankuta je toliko ravna i prava da točno podsjeća i na životni put gospodina Nace Zelića, koji je uvijek vodio pravo bez skretanja i osvrtanja ka svome cilju.
Tomislav Mačković
