OD POČETAKA DO KRAJA 15. ST.:Doselivši se na istočnu obalu Jadranskoga mora, Hrvati su se susreli s romanskim stanovništvom, rimskom kulturom i latinskim jezikom, s kojim su se morali upoznati prelazeći na katoličanstvo, ali i obavljajući državne poslove sa susjedima na zapadu.
Benediktinski su samostani u srednjem vijeku imali bitnu ulogu u širenju pismenosti u cijeloj Europi, pa i u Hrvatskoj. U njima se njegovala latinica, a latinsko pismo je najstarije pismo upotrebljavano u Hrvatskoj.
Tako su sačuvani brojni spomenici na latinskom jeziku i latinici. Najpoznatiji su:
DAROVNICA KNEZA TRPIMIRA (852.) - najstarija isprava hrvatske povijest
TRPIMIROV NATPIS
BRANIMIROV NATPIS (888.) - prvi put se spominje ime Hrvat
DRŽISLAVOV NATPIS
NADGROBNA PLOČA KRALJICE JELENE
O razvoju hrvatskoga jezika možemo govoriti tek nakon pojave glagoljice i ćirilice, dvaju pisama prilagođenih slavenskom jeziku iz okolice Soluna, na kojem su braća Ćiril i Metod sa svojim učenicima širili kršćanstvo među Slavenima. To je jezik crkvenih knjiga - crkvenoslavenski ili staroslavenski. Postupno se u knjige pisane crkvenoslavenskim jezikom uvlače riječi i osobine hrvatskoga jezika pa su naši prvi spomenici mješoviti crkvenoslavensko-
-hrvatski.
Glagoljica se upotrebljava od 9. st., a nazvana je prema riječi glagoljati (govoriti, reći). Hrvati su razvili poseban oblik glagoljskoga pisma koji nazivamo uglatom glagoljicom.
Na tom pismu oko 1100. god. nastao je najvrjedniji glagolski spomenik u Hrvatskoj - BAŠČANSKA PLOČA. Nađena je u selu Jurandvor kraj Baške na otoku Krku. Važna je jer je jezični dokument (prvi hrvatski cjeloviti tekst), povijesni dokument (ime hrvatskoga kralja) i pravni dokument (darovnica).
Na glagoljici sačuvani su brojni spomenici:
KLESANI: Valunska ploča, Plominski natpis, Krčki natpis, Grdoselski ulomak,
Senjska ploča...
PISANI: Kločev glagoljaš, Bečki listići, Vinodolski zakonik, Razvod istarski, Misal
Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Misal kneza Novaka, Zapis popa Martinca...
U 12. st. se u Hrvatskoj proširila i ćirilica. Hrvati su to pismo prilagodili ii stvorili poseban tip ćirilice nazvan hrvatska ćirilica ili bosan(č)ica. Upotrebljavala se uglavnom u Bosni, Hercegovini, na jugu Hrvatske: Poljicama i zaleđu Splita, dalmatinskim otocima (ponajviše Braču), Dubrovniku i njegovoj okolici.
Od ćiriličkih spomenika najpoznatiji su POVALJSKA LISTINA i POLJIČKI STATUT.
Od 14. st. Hrvati su latinicom počeli bilježiti i hrvatski, ne samo latinski jezik. Latinicom je zapisan najstariji spomenik hrvatskoga pjesništva - ŠIBENSKA MOLITVA. Značajni latinički spomenici su i Red i zakon sestara dominikanki i Korčulanski lekcionar.
Polovicom 15. stoljeća Johannes Gutenberg izumio je tiskarski stroj. Pojavom tiska hrvatske knjige sve se češće tiskaju u domaćim i inozemnim tiskarama (Senj, Kosinj, Rijeka, Venecija i dr.). Te prve knjige tiskane do 1500. godine zovu se inkunabule ili prvotisci.
Prva tiskana knjiga u Hrvatskoj je MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA iz 1483. godine.
To prvo hrvatsko jezično razvojno razdoblje završava krajem 15. st. provalom Turaka. Tada je zaustavljen i ugrožen brži i bujniji rascvat hrvatske književne kulture, a mnogobrojnim seobama pučanstva izmijenjeno je jezično, dijalektno stanje na mnogim hrvatskim prostorima
nastavlja se