Djelovanje hrvatskih udruga, bez obzira je li njihov djelokrug kultura, kakvih je najviše, ili pak obrazovanje, informiranje i sport, iznimno je značajno za njegovanje i očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta. One okupljaju pripadnike hrvatske zajednice koji žele aktivno raditi na promoviranju hrvatskoga imena, počev od sela, pa do velikih gradova, i na različite načine: očuvanje tradicionalne hrvatske kulture, promoviranje kulturnih sadržaja iz Republike Hrvatske
Gospodine Bačić, od izbora ovog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) prošlo je četiri godine. Kako ocjenjujete, rad u protekle nepune četiri godine i što bi istaknuli od važnijih postignuća Vijeća u ovom razdoblju?
Držim da u cjelini gledano možemo pozitivnim ocijeniti rad u ovom mandatu HNV-a. Uz Mađarsko nacionalno vijeće, naše djelovanje se od strane vlasti ocjenjuje među najbolje uređenim. Nastavili smo izgradnju institucionalnoga sustava započetog u prošlome mandatu, u kojem svatko zna svoje područje i ovlasti djelovanja, te se pitanja ne rješavaju ad hoc zahtjevima koji nisu suglasni institucionalnom uređenju i ovlastima vijeća, već sustavno. Posebno su značajni naši prinosi i sudjelovanje u izradi Akcijskoga plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, praćenje njegove provedbe kao i provedbe aktivnosti Akcijskoga plana za pregovaračko poglavlje 23 koje se tiču prava nacionalnih manjina, te aktivnosti na nedavno usvojenim izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i Zakona o nacionalnim vijećima, u čemu smo također bili među vodećim vijećima i aktivno uključeni u sve faze ovih procesa. U proteklome razdoblju, HNV je postao vlasnikom dvije nekretnine, najprije, zahvaljujući razgovorima predsjednika Aleksandra Vučića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović sredstvima Vlade Republike Srbije otkupljen je dio rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu, a zahvaljujući namjenskoj donaciji Vlade Republike Hrvatske te Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, kupljena je velika čestica pored zgrade HNV-a za potrebe trajnog rješavanja prostora za rad NIU Hrvatska riječ. Nastavili smo praksu iz prošloga mandata održavanja sjednica HNV-a izvan Subotice (Monoštor, Zrenjanin, Ruma, Sonta, Žednik, Surčin, Nikinci, Šid) te smo u tijesnoj suradnji sa Zavodom za kulturom vojvođanskih Hrvata uspješno nastavili kontinuitet u organiziranju regionalnih manifestacija „Srijemci Srijemu“ i „Šokci i baština“. Tijekom ovoga mandata osnovane su i nove hrvatske udruge izvan Vojvodine – Hrvatska čitaonica „Fischer“ u Surčinu, HKD „Hrvatski kulturni centar Beograd“ u Beogradu i Udruga „Široko“ iz Niša, a u Vojvodini Udruga banatskih Hrvata iz Zrenjanina, koje pomažemo sukladno našim ovlastima i mogućnostima. No, svakako su najvažniji rezultati postignuti u području obrazovanja.
Koja su postignuća za vrijeme Vašeg obnašanja funkcije predsjednika HNV-a u obrazovanje na hrvatskom jeziku? Da li možemo reći da je riješen problem udžbenika na hrvatskom jeziku?
I u ovome mandatu, daleko najviše pozornosti posvećeno je obrazovanju na hrvatskom jeziku. Pitanje udžbenika na hrvatskom jeziku je složeno pitanje, ali možemo reći da je značajan dio riješen. Ovo se prije svega odnosi na udžbenike za osnovu školu za djecu koji polaze nastavu na hrvatskom jeziku. Ovaj posao počeli smo još 2012., kada smo umjesto uvoza udžbenika iz Hrvatske, isključivo vlastitim naporima i sredstvima i uz materijalnu potporu Republike Hrvatske počeli izradu prijevoda udžbenika sa srpskog na hrvatski jezik. No, kada se prije dvije godine Ministarstvo prosvjete Republike Srbije uključilo u ovaj proces, kao dio provedbe Akcijskoga plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, ono je napokon preuzelo na sebe i financiranje cijeloga posla. Sada su kompletirani prijevodi gotovo svih udžbenika za osnovnu školu. No, osim prijevoda, iznimno postignuće jeste izrada autorskih udžbenika za glazbenu kulturu od prvog do osmog razreda, što su prvi autorski udžbenici koje su izradili pripadnici naše zajednice, za što su prošle godine nagrađeni priznanjem HNV-a za doprinos obrazovanju na hrvatskom jeziku „Pajo Kujundžić“. Izrađeni su nacionalni dodatci za više predmeta, kao dopuna udžbenicima prevedenim sa srpskog jezika, u kojima su obrađeni sadržaji koji izražavaju posebnost hrvatskog nacionalnog identiteta. Od ove godine trebao bi početi raditi i lektorat za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kojega će financirati Ministarstvo obrazovanja Republike Hrvatske, za koji očekujemo da bude tijesno povezano s nastavom na hrvatskom jeziku i jačanjem jezičnih kompetencija nastavnoga kadra, koje su uglavnom nezadovoljavajuće. Iako bez materijalne potpore Ministarstva prosvjete, u završnoj fazi je izrada didaktičkih materijala za pripremni predškolski program. No, i dalje su ostala neriješena pitanja udžbenika za srednje škole kao i za Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. U Subotici je pored nastave na hrvatskom u Gimnaziji i Politehničkoj školi, pokrenuta nastava na hrvatskom i u Medicinskoj školi. Prošle školske godine pokrenuta je cjelovita nastava na hrvatskom jeziku u Monoštoru, a od ove i u Beregu, dok je u Sonti prije toga otvoren istureni odjel Glazbene škole iz Apatina. HNV je također budućim studentima u Hrvatskoj bio logistička i materijalna potpora, u smislu osiguravanja domova za vrijeme polaganja ispita državne mature te pribavljanja svih informacija o novinama upisa preko posebnih kvota za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
No, pošto je u tijeku reforma nastavnih programa, kako za nastavu na manjinskim jezicima, tako i za nastavu na srpskom, od ove školske godine uvode novi udžbenici za prvi i peti razred osnovne škole. Djeca koja ove godine upisuju ove razrede na hrvatskom nastavnom jeziku, imat će odgovarajuće udžbenike pisane po novim nastavnim programima u isto vrijeme kad i njihovi vršnjaci koji pohađaju nastavu na srpskom. U slijedećem mandatu, HNV očekuje daljnji rad na novim udžbenicima za drugi i šesti razred zatim za treći i sedmi te za četvrti i osmi razred.
Kako ocjenjujete rad Izvršnog odbora HNV-a, ali i vijećnika?
Rad Izvršnoga odbora HNV-a iznimno je važan jer on provodi ali i priprema odluke koje donosi samô Vijeće, ali je i glavna spona s odborima Vijeća. Pri tome se treba podsjetiti da najveći dio zakonskih ovlasti vijeća jesu davanje mišljenja i prijedloga – gotovo svakoga tjedna dobivamo najmanje jedan takav zahtjev od strane državnih tijela. Zbog toga se pravila razlika između važnijih ovlasti Vijeća i onih tek formalne naravi. Za pitanja koja su najčešće formalna i bez većeg utjecaja na položaj hrvatske zajednice, vijećnici su odlučili da se održavaju telefonskim putem, sukladno Statutu HNV-a. Neka druga vijeća su prenijela ovlasti na Izvršni odbor koji odlučuje između dvije sjednice Vijeća, no većina vijećnika HNV-a opredijelila se za telefonske sjednice, dakle, da se razina odlučivanja ne spušta na Izvršni odbor, pa da onda kasnije na sjednicama HNV-a Vijeće samo potvrđuje ranije donesene odluke Izvršnog odbora, jer bi se na ovaj način odlučivanje faktički prenijelo na Izvršni odbor. Prema tome neutemeljene su kritike pojedinih vijećnika zbog održavanja telefonskih sjednica, jer ne samo da su vijećnici o tome odlučili većinom glasova i što je, uostalom i uređenom samim statutom, nego i svaka sjednica nosi ne male putne troškove, pa bi praktično ogroman dio proračuna bio utrošen na same sjednice (u ovome mandatu do sada je bilo preko 80 sjednica Vijeća, što telefonskih što „živih“!), što bi praktično onemogućilo financiranje različitih programa i projekata iz područja obrazovanja, kulture i informiranja, ali bi se ubrzo i postavilo pitanje kvoruma zbog velikog broja vijećnika koji putuju na sjednice koje bi se održavale u prosjeku svakih 2-3 tjedna. No, kada su u pitanju važnije odluke, poput donošenja financijskog plana i usvajanja završnog računa, prijedloga za raspodjelu sredstava po natječajima državnih tijela, vršenja osnivačkih prava nad NIU Hrvatska riječ i Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, dodjeljivanje priznanja itd. uvijek smo održavali „žive“ sjednice.
Jedan dio vijećnika u proteklom mandatu, na žalost, svojim neprimjerenim ponašanjem na sjednicama Vijeća, nepridržavanjem dnevnoga reda tijekom diskusija, nerijetko raspravljajući ad personam umjesto ad rem i čestim ponavljanjem paušalnih ocjena koje nisu u svezi s dnevnim redom, nije doprinosio uspješnom radu na sjednicama HNV-a, ali većina vijećnika nije „nasjedala“ na takav pristup i uspijevala je održati dignitet Vijeća. Međutim, upravo zbog takvog destruktivnog pristupa nekolicine vijećnika, praktično su bile blokirane mogućnosti za konstruktivne rasprave na sjednicama HNV-a. Zato držim posebno važnim da u ovom mandatu nismo prepoznati kao posvađana i podijeljena zajednica, već je HNV uz druge čimbenike u zajednici uspješno radio na smanjenju podjela i jačanju zajedništva.
U Srbiji djeluje 50 udruga sa hrvatskom nacionalnom odrednicom. Kakav je njihov značaj u očuvanju nacionalnog identiteta, u kakvim uvjetima djeluju, i kakvu pomoć u radu dobivaju od HNV a?
Djelovanje hrvatskih udruga, bez obzira je li njihov djelokrug kultura, kakvih je najviše, ili pak obrazovanje, informiranje i sport, iznimno je značajno za njegovanje i očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta. One okupljaju pripadnike hrvatske zajednice koji žele aktivno raditi na promoviranju hrvatskoga imena, počev od sela, pa do velikih gradova, i na različite načine: očuvanje tradicionalne hrvatske kulture, promoviranje kulturnih sadržaja iz Republike Hrvatske, povezivanje s udrugama i institucijama iz Republike Hrvatske itd. Još od 2011. godine HNV izdvaja godišnje 2 milijuna dinara, što je oko 10% proračunskih sredstava, za izravnu pomoć udrugama kulture, a dodatno pomažemo i udruge koje se bave informiranjem te promocijom obrazovanja na hrvatskom jeziku. Vijeće ima zakonske ovlasti da državnim tijelima različite razine daje prijedloge za raspodjelu sredstava na njihovim natječajima iz područja kulture i informiranja, vodeći računa o važnosti i kvaliteti programa, njegovoj tradicionalnosti itd. Većina udruga, na žalost, nema vlastite prostorije ili prostorije koje bi im ustupila lokalna samouprava, neke djeluju uz župne urede, u privatnim prostorijama ili se snalaze na drugi način.
Kako ocjenjujete odnos vlasti Srbije prema manjinskim vijećima i posebno, prema Hrvatskom nacionalnom vijeću? Kakav je odnos republičkih, pokrajinskih i lokalnih vlasti prema Hrvatskom nacionalnom vijeću?
Bez obzira što su ionako skromne zakonske ovlasti nacionalnih vijeća nacionalnih manjina derogirane nekim novim zakonskim rješenjima (primjerice, pooštrenje uvjeta tj. povećanje broja djece kao uvjeta za financiranje nastavnika koji slušaju predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, što je sada veliki problem u Srijemskoj Mitrovici) i što se pojedina državna tijela katkada, primjerice kada su u pitanju rokovi za odlučivanje ili prihvaćanje prijedloga nacionalnih vijeća za raspodjelu sredstava na natječajima, odnose neprimjereno prema nacionalnim vijećima, dobro organizirana vijeća su jedini legitimni partner državnim tijelima po pitanju manjinskih prava, što je najizraženije kada je u pitanju obrazovanje. Pokrajinska tijela tradicionalno imaju najbolju suradnju s manjinskim vijećima, u proteklom razdoblju do poboljšanja je došlo kada su u pitanju pojedina republička tijela, dok je odnos pojedinih lokalnih samouprava različit.
Kako ocjenjujete odnos matične države prema institucijama i udrugama hrvatske nacionalne manjine u Srbiji?
U proteklom četverogodišnjem razdoblju značajno je povećana pomoć Republike Hrvatske programima hrvatskih udruga, organizacija i ustanova u Republici Srbiji. Spomenuo sam već namjensku donaciju Vlade Republike Hrvatske za kupnju čestice za trajno rješavanje prostora za rad NIU Hrvatska riječ. Uspostavljena tijesna suradnja ne samo sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, koji je ne samo postao najvažnije hrvatsko tijelo koje skrbi o položaju hrvatske manjine u Srbiji, već i glavna spona u komunikaciji s drugim najvišim tijelima Republike Hrvatske. Uspostavljena je redovita komunikacija predstavnikâ Hrvata iz Srbije s premijerom i predsjednicom Republike Hrvatske te su naša manjinska prava sada sastavni dio agende u bilateralnim odnosima Srbije i Hrvatske. No, osim na središnjoj razini, razvijena je suradnja i s tijelima niže razine, poput Grada Zagreba i drugih gradova, ili pojedinih županija, koje pomažu različite projekte hrvatske zajednice, od kojih su neki vezani i za aktivnosti HNV-a, a drugi za pojedine hrvatske udruge.
U cjelini gledano, držim da je odnos Republike Hrvatske prema hrvatskim institucijama i udrugama u Republici Srbiji, iz godine u godinu sve bolji, slobodan sam reći i nikada bolji u ovom tisućljeću, a uvjeren sam da je tome, sa svoje strane, doprinijelo i Hrvatsko nacionalno vijeće svojom organiziranošću, kompetentnošću i transparentnom financijskom poslovanju. No, s druge strane, još je veoma mnogo prostora za produbljivanje suradnje, osobito na nižim razinama vlasti i prema pojedinim udrugama, što ostaje zadaća za naredno razdoblje.
Koja je Vaša ocjena trenutačnog položaja Hrvata u Srbiji?
Ostavljajući po strani konstantno, latentno ili otvoreno, antihrvatsko raspoloženje (u smislu odnosa prema Republici Hrvatskoj), koje održavaju mediji, prije svega politički tabloidi, ali i pojedini političari vođeni unutarnjopolitičkim razlozima, što se onda posredno reflektira i prema hrvatskoj zajednici u Republici Srbiji, u cjelini gledano propisi koji se odnose na tzv. kulturnu sferu i druga klasična područja manjinskih prava (informiranje, službena uporaba jezika, obrazovanje) mogu se smatrati zadovoljavajućim, te držim da je najvažnija stvar, uz inzistiranje prema državnim tijelima na dosljednoj primjeni propisa, ohrabriti pripadnike naše zajednice da ta svoja prava i koriste – da upisuju djecu na nastavu na hrvatskom jeziku, da se koriste pravom na službenu uporabu hrvatskom jeziku, da prate naše hrvatske medije itd.
No, ostaju problemi nedovoljne zastupljenosti pripadnika hrvatske zajednice (kao i pripadnika drugih manjina) u državnim tijelima i drugim tijelima javne vlasti, kao i rješavanja političke reprezentacije hrvatske zajednice u Srbiji sukladno članku 9. bilateralnog sporazuma o zaštiti manjina, što znači garantirano zastupstvo u republičkoj, pokrajinskoj i lokalnim skupštinama te izvršnim tijelima na lokalnim razinama vlasti. Ostaje također još uvijek i neriješeno pitanje vraćanja oduzete imovine hrvatskim udrugama nakon Drugoga svjetskoga rata, za što je potrebno, kao što je to učinjeno u Hrvatskoj spram pojedine imovine oduzete srpskim udrugama, politička odluka vlasti.
Naravno, stanje gospodarstva jednako pogađa pripadnike naše zajednice kao i pripadnike većinskog naroda i drugih manjinskih zajednica, te je općepoznat problem iseljavanja u zapadnoeuropske zemlje, u kom smislu je to danas ključni motiv velikog dijela mlađe populacije za podnošenje zahtjeva za primitak u državljanstvo Republike Hrvatske, kao članice Europske Unije.
I na kraju Vaši planovi u narednom periodu? Da li se planirate kandidirati za novi saziv HNV-a na narednim izborima?
Da. Držim da ne samo iskustvo koje sam stekao u proteklih dva mandata nego i postignuti rezultati jesu osnova za pozitivan odgovor na Vaše pitanje. Vijeću DSHV-a uputio sam kandidaturu 13. srpnja 2018. i očekujem potporu, da poput 2010. i 2014. godine, skupa s hrvatskim udrugama ostvarimo uvjerljiv izborni uspjeh.
Razgovarao: Zlatko Ifković