Knjiga sadrži 520 strana i preko 400 fotografija pun kolor, šivena je ima tvrdi povez, tiskana je u 500 primeraka. Na knjizi je rađeno pet godina
Za početak razgovara nas upoznajte sa mjestom Nenadić?
Najstariji popis posjednika u Nenadiću potječe iz 1748. godine, većinom su to somborske graničarske obitelji Bunjevaca. Salaško naselje Nenadić nalazi se severno od Sombora udaljeno je od grada oko pet kilometara. Ušoreno je u tri reda kuća u dužini oko 3,3 kilometra. Kuće su ušorene pored železničke pruge danas nije u saobraćaju, drugi red je pored ceste (Bajski put), i treći pored kanala Mostonge. Nekada je bilo pet redi sa desne strane Karakorija i sa leve Čatalinski put no tamo više niko ne stanuje.
Danas u Nenadiću ima oko 120 nastanjenih kuća sa oko 350 stanovnika. Ima mladih koji su se odlučili živeti na salašu. Ima onih koji rade čistu poljoprivredu a ima i koji kombinuju rad u nekoj firmi, a i na salašu imaju svoje malo gazdinstvo.
U knjizi „Moj Nenadić“ zapisano je puno toga o životu Nenadićana kroz vekove od doseljavanja u ove krajeve do današnjih dana.
Iz tiska je izišla knjiga koje ste vi urednik „Moj Nenadić“ . Tko je nakladnik, tko su autori, koji je period u kom ste je realizirali?
Nakladnik knjige „Moj Nenadić“ je HKUD „Vladimir Nazor“ iz Sombora
Za nakladnika Ing. Mata Matarić
Urednik Alojzije A. Firanj
Autori priloga:
ing. Mato Matarić Šima Raič
doc. dr. sc. Mario Bara oec. Marija .F. Matarić
dipl. ing. Arh. Josip Parčetić o. Mato Miloš OCD
prim. dr. Terezija Matarić dipl. ing. Vinko Aranjoš
prof. Marija Maširević Katarina Firanj
dipl. oec. Klara Šolaja Karas Nataša M. Firanj
Pavle Matarić mr.pharm. Marina S. Uzelac
Alojzije A. Firanj Terezija Pašti, rođ. Bošnjak
Knjiga sadrži 520 strana i preko 400 fotografija pun kolor, šivena je ima tvrdi povez, tiskana je u 500 primeraka. Na knjizi je rađeno pet godina. Prodajna cijena je 1.200 dinara.
Koliko poglavlja sadrži knjiga „Moj Nenadić“? Približite nam svako poglavlje knjige „Moj Nenadić“?
Knjiga je podjeljena u pet cjelina: Nenadić kroz povjest; Obrazovni, politički i vjerski život; Društveno kulturni život; Sjećanja na život kroz godine i O autorima ove knjige. Svaka cjelina je bogato ilustrovana što će dodatno olakšati praćenje sadržaja, ali će ilustracije mnogima biti dragoceni dokumenti kako o prošlosti tako i o sadašnjosti Nenadića.
Nenadić kroz povjest
Prvi naslovi povjesne teme nose naslovi: od dinarskog krša do Podunavlja preci današnjih Hrvata u Nenadiću.; Prostor ljudi identitet. Znanstveno povjesničarski obrađeni sadržaji. Piše (doc.dr.sc. Mario Bara).
Od pustare do ekonomije (Klara Šolaja Karas, dipl.oec.) navodi: Nenadićani nisu slijepo trčali za novinama. Čuvali su svoju zemlju i imovinu, svoje ine i običaje...
Pavle (Gašparov) Matarić svojim kazivanjem o Poljoprivrednoj proizvodnji na salašima upotpunjuje sliku novog salašarskog života i navodi tabelarne prikaze proizvodnje i nazive novih sorti pšenice, ječma, kukuruza, suncokreta i priznanja Nenadićanima za njihove povećane poljoprivredne prinose.
No Pavle nije pisao samo o poljoprivredi nego i o Sportu: nogometu i kuglanju. Te dogodovštinama mladih na Mostongi rijeci koja je nestala.
Tradiciska baština i etnokulturni identitet podunavskih Hrvata Bunjevaca izražen je u sadržaju Kuće gospodarstvo gradnja autor dipl. arh. Josip Parčetić koji svoje znanje i umjeće prenosi „salašima“.
Logičkim slijedom navedeno je Stanovanje, prehrana, voda, bolesti iz pera prim. dr. Terezije A. Matarić
Kultura odjevanja napisale su Marija Maširević, prof. i Klara Šolaja Karas, dipl. oec.
Baštinjena narodna nošnja i svečana ruva opravdavaju svoje postojanje i vrednuju se prikazivanjem u određenim prigodama kao što su crkvene svečanosti, prela, dužionice.
Kuće i pučanstvo popis svih prezimena u Nenadiću piše urednik Alojzije A. Firanj.
Slike svih kuća, popis, rodoslov priredio je Alojzije A. Firanj.
Obrazovni, politički i vjerski život
Škole u Nenadiću i školovanje mještana napisala je Marija Maširević, prof. za ovu temu korištena je obilna arhivska građa, literatura i fotografije.
Politički život, piše ing. Mato Matarić. Obuhvaćen je period od 1926.god i vreme Bunjevačko – šokačke stranke koja 1926 prelazi u HSS na čelu sa Antunom Matarić. Pa sve do današnjih dana.
Vjerski život napisao Alojzije A. Firanj. Žitelji Nenadića većinom Hrvati oduvjek su bili dobri vjernici, vrijedni paori i miroljubivi susjedi.
Proslavu 100-te obljetnice Karmelskog samostana u Somboru 2005. god napisala je oec. Maja Matarić. Opisan je i svečani ručak koji se održao na salašu obitelji Matarić.
Društveno kulturni život
Kulturno-zabavni život Šima Raič do Drugog sv. rata bio je organiziran po salašima. Kasnije je izgrađen dom kulture gde su se zbivala kulturna događanja.
Glazbeni život; Kartaši Nenadića; Trkaći konji obitelji Jozić; Lovci Nenadića; Fazanerija i Azil za pse; napisao je Alojzije A. Firanj
Jozićeva pecara napisala je Terezija Pašti, rođ Bošnjak.
Sjećanje na život kroz godine
Godina na salašu napisao je dipl.arh. Josip Parčetić.
Ovom svojom pričom na bunjevačkoj ikavici, doživljenu u djetinjstvu na slalašu ujaka ispričao je „cijelu“ tradicijsku baštinu i etnokulturni identitet ne samo svojih predaka nego i svih podunavskih Bunjevaca.
Sjećanja iz djetinjstva dipl. ing. Vinko Aranjoš Katin sjeća se da su se na salašima pozdravljali „Faljen Isus i Marija“ a u škuli „zdravo“.
Moj listopadski dan na salašu napisala je prim. dr. Terezija Matarić Nit koja spaja fotografije svjedoče zajedništvo.
Sićanja sa Jozićkih salaša autorica mr.pharm Marina Uzalac, rođ. Jozić „Idanas je moj salaš, za mene kuća puna mirisa.
Na salašu čukundjeda, pozitivna priča života na salašu. Autorice Nataše M. Firanj.
E ti lipi škulski dani, Katarine Firanj, priča salašarskog djeteta.
Anegdote o Nenadićanima napisao je Alojzije A. Firanj.
Gdje se može informirat onaj tko želi kupiti knjigu „Moj Nenadić“?
Ovo su podatci o društvu, kupac može odabrati koji mu vid najbolje odgovara. Ili putem kontakta sa članovima Društva pa se može dogovoriti o plaćanji i isporuci. HKUD „Vladimir Nazor“ 25000 Sombor, Venac Radomira Putnika 26. Tel: 025 416-019 ured radi: ponedjeljak, utorak, srijeda i četvrtak. Od 17 – 21 čas. E-mail: vnazor@sbb.rs
Iskoristili bi prigodu da nam kažete i o „Miroljubu glasilu HKUD „Vladimir Nazor“ iz Sombor?
Prvi broj Miroljuba izišao je na Prelo 1998 godine, od tada je prošlo dvadeset godina. U svibnju smo održali večer Miroljuba, tiskali smo Jubilarni broj u koloru, imali smo prezentaciju tiskanog izdanja Miroljuba, brojeve vezane u četiri knjige i prezentaciju na video-bimu koja je popkazala sve brojeve u PDF formatu.
Kroz ovih dvadeset godina Miroljub je rastao i prolazio kroz mnoga iskušenja koja su ga čekala na razvojnom putu menjali su se urednici, članovi redakcije, tehnički urednici, lektori-korektori, tiskare. List se prije svega bavi temema kojima prikazuje rad društva a tako su upravo ulogu Miroljuba i zamislili njegovi osnivači. Osim spomenutog, Miroljub u svojem sadržaju ima i tekstove o radu drugih društava, dječiju stranicu, liječničku stranicu, duhovnu stranicu, šarenu stranicu, prikaz sportskih događaja u društvu i razne zanimljivosti. Obrađuje i druge teme koje su značajne za našu Hrvatsku zajednicu Sombora i okoline koliko nam to prostor u listu dozvoljava.
Približite nam hrvatsku zajednicu u Somboru?
Hrvatsku zajednicu u Somboru čini oko 4.000 osoba. Oni su dobro integrirani u širu zajednicu društva. Svoju osobnost mogu ostvariti kroz Crkvu i vjerske običaje, kroz Kulturno umjetnička društva i Političku stranku.
Što biste poručili pripadnicima hrvatske zajednice u Srbiji?
Hrvatska zajednica u Srbiji ima svoje Kulturne institucije, Političku stranku, Kulturno Umjetnička Društava, u školama odjeljenja na Hrvatskom jeziku ili djeca fakultativno uče hrvatsku kulturu. To su pretežno mlade institucije, njih trebamo razvijati njegovati i jačati. Za to je potrebno puno upornosti, strpljenja, rada i sloge.
To je i moja poruka: budimo uporni, strpljivi, vrijedni i složni, samo tako možemo očuvati svoj identitet.
Razgovarao: Zlatko Ifković