Prelom se nazivao običaj, koji se održavao jednom godišnje u zimskim danima u kući gde je bilo djevojaka koje su pozivale svoje drugarice i prijateljice da se uz razgovor i pjesmu pomognu mami ili nani, presti vunu ili tkat platno od kudelje ili lana. Obično su uveče „slučajno” nailazili momci, tu bi se zadržali i na večeri, pa se druženje nastavljalo uz gajdaša, harmonikaša a pokadkad i tamburaše, sve do jutra. U projektu je korišten snimljeni materijal sa „Velikog prela 2018.“ „Velikog prela 2019.“, „Prela sićanja 2018.“, „Prela sićanja 2019.“
Prelo sićanja
Nekada davno kada su naši preci održavali prela diljem ovih prostora, družili se i veselili noseći, što drugo nego svoju narodnu nošnju. Recimo stotinu godina kasnije, već dobro u 21. stoljeću, njihovi unuci(ke) i praunuci(ke) odjenuli su ruva. U organizaciji HKC-a Bunjevačko kolo i Katoličkog društva Ivan Antunović iz Subotice održava se Prelo sićanja.
Prema unaprijed utvrđenom protokolu organizatora svi sudionici Prela sićanja koji su to željeli, isprva su se, odjeveni u svoje narodne nošnje, okupili oko spomenika Sv. Trojstva u centru Subotice i načinili tzv. živu zajedničku fotografiju. Potom se za sve sudionike služi sveta misa, te se nakon bogosluženja svečana povorka zaputila prema HKC Bunjevačko kolo, gdje je organizirana središnja svečanost Prela sićanja.
Veliko prelo
Vrijeme poklade, je vrijeme disnotora, prela, balova i drugi oblika zabavnog života i veselja, popraćeni obiljem jela i pića. Praksa je u tradiciji jednog naroda, a moglo bi se reći čak i svih naroda bez iznimke, isticanje nekog događaja koji pripada prošlosti i postaje nacionalni brend zajednice. Svoj brend, to je „Veliko prelo“ kojega baštine subotički Hrvati još iz 19. Stoljeća. To je tradicionalna manifestacija koja živi u Subotici od 1879.. Uvijek se događala na Marin, na Svijećnicu 2. veljače ili u najbližu subotu tomu datumu. Vrijeme proslave „Velikog prela“određuje se i posebno poštuje u spomen na prvo „Veliko prelo“ u Subotici održano na Marin, 2. veljače 1879. godine.
Osim divojačkog i obiteljskog prela, imaju i zajedničko ”Veliko prelo”, koje se priređuje još od Marina 1879. godine. Prvo prelo u organizaciji Pučke kasine održano je odmah po osnutku kasine, na Marindan 2. veljače 1879. godine. „Veliko prelo“ je jedan od najdražih narodnih običaja, a razlog i smisao organiziranje ovakve manifestacije bio je da se narod okupi na jednom mjestu . Na to nas podsjeća i prva preljska pisma koja s ponosom ističe: „Prelo kupi, svaki mu se divi, nek se znade da Bunjevac živi“.
„Veliko prelo“ je otpočinje uz zvuke pjesme Kolo igra, tamburica svira, koja je prvi put izvedena na prvom Velikom prelu 1879. godine, a koju je napisao Nikola Kujundžić, a uglazbio Stipan Mukić. Manifestacija se nastavila održavati na Marina, na 2. veljače (odatle i Marinsko prelo). Za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata, nije bilo javne priredbe. Obnovu tradicijske proslave „Velikog prela“ bila je 1970./1971., a iduće prelo je organizirao HKUD „Bunjevačko kolo“. Prela su se održavala u subotičkoj Dvorani sportova sve do 1974., i onda je uslijedila stanka sa organiziranjem glavne priredbe sve do 1990. i 1991. Od kada ga organizira HKC Bunjevačko kolo HKC Bunjevačko kolo.
U projektu je korišten snimljeni materijal sa „Velikog prela 2018.“ „Velikog prela 2019.“, „Prela sićanja 2018.“, „Prela sićanja 2019.“
Agencija Centar usluga Subotica: snimnje, obrada slike, tona, montaža
Natalija Radovanović: scenario, voditelj
Zlatko Ifković: urednik
Producent udruga Hrvatska nezavisna lista
Subotica 2019. godine
