Kako Zavičajni klub Hrtkovčana u Hrvatskoj i njegovo glasilo nose ime po našoj Gomolavi, koja je simbol, ne samo naše međusobne veze danas, već i daleko šire i dublje veze ljudi i kultura uopće u vremenu i prostoru, u nekoliko nastavaka bit će govora o ovom bogatom arheološkom nalazištu. Pokušat ću da u osnovnim crtama iznesem najznačajnije podatke, neke posebnosti i poneku osobnu impresiju, tako da štivo bude našem čitatelju što zanimljivije, iako je to za ovakvu materiju prilično teško.
Slika1
Koordinate Gomolave u prostoru su nam poznate: Zemlja, Evropa, Vojvodina, Srijem, Hrtkovci, kraj Švapskog šora, na obali Save kod mjesta gdje se u nju ulijeva Vranja (prije meliorizacije i izgradnje nasipa).
No, koordinate Gomolave u vremenu su nam pomalo mutne.
Ako počnemo izdaleka, kao što smo sa prostorom, onda treba reći da se smatra da je Zemlja kao planet formiran prije oko pet milijardi godina, da je prvi život na njemu nastao prije oko dvije milijarde godina, a prvi antropoidi (čovjekolika bića) prije oko 150 tisuća godina.Od prije oko 100 tisuća godina čovjek je počeo upotrebljavati neobrađni, a kasnije i grubo obrađeni kamen kao svoje oruđe i oružje. U arheologiji se to vrijeme naziva starije kameno doba (paleolit). Prije od oko 15 tisuća godina čovjek počinje fino obrađivati taj kamen i glačati ga, da bi dobio oštra ili šiljata oruđa i oružja. To vrijeme se naziva mlađe kameno doba (neolit). Zatim slijedi vrijeme metala i ono se dijeli na bakarno doba (eneolit, od prije oko 5 tisuća godina), brončano doba (relativno brzo poslije bakarnog) i željezno doba (od prije oko 4 tisuće godina do danas).
Kada je u pitanju Gomolava, kao lokalitet zapadne kulture, treba imati u vidu određene pomake poslijednjih vremena, jer su ona ranije nastala u istočnim civilizacijama.
Gomolava kao naselje, na osnovi onog što se do sada zna, u svom početku zalazi u kasni neolit, najstariji nalazi su iz oko 3.800-te godine prije rođenja Krista, a završava se grobljem iz XVI stoljeća poslije rođenja Krista.
Danas je to zatravnjeno uzvišenje sa kojeg su najhrabriji Hrtkovčani skakali, neki i na glavu, u duboke vode Save, a mnogi znatiželjnici, još od davnina, otplivali bi, ili čamcem prišli do podnožja strme Gomolave i iz njenih horizontalnih šara, arheoloških slojeva, uzimali po koji zanimljiv predmet, ostatak keramike ili novac, koji su virili iz vertikalno presečene zemlje silinom savske vode (slika 1).
To sam činio i sam, plivao s naše plaže uzvodno do ispod Gomolave i verao se uz njenu liticu, te i danas imam nekoliko rimskih novčića, kao uspomenu na Hrtkovce, Savu i Gomolavu.
Treba još znati da je ono što je danas ostalo od Gomolave, samo mali dio, samo periferija kruga kojeg je činilo naselja formirano prije 6 - 8 tisuća godina sa svojim centrom na udaljenosti od stotinjak metara od tadašnjeg korita Save. Sava je tisućama godina odnosila srijemsku obalu, pa je tako odnijela centralni dio i ovog naselja i veći dio periferije. Ostao je samo mali komadić, koji danas vidimo, a i on će jednog dana sigurno nestati.
Tako dno Save čuva najveće tajne Gomolave i šteta se može samo naslutiti, jer i ono što je ostalo izaziva zanimanje arheologa i historičara cijelog svijeta i unosi pravu revoluciju u dosadašnja znanja iz ove oblasti. Na Gomolavi je otkriveno više stvari koje su do sada bile nepoznate, a neke su i neobjašnjive.
Neobično uzvišenje u nepreglednoj srijemskoj ravnici na obali Save kod Hrtkovaca izazivalo je znatiželju svakoga tko je za njega znao i svatko bi se, prije svega, upitao odakle tu tolika gomila zemlje. Je li netko, iz ko zna kojih razloga, dovlačio tu silnu zemlju ili je brežuljak nastao nekim prirodnim čudom? Gomolava nije nastala prirodnim putem, već je zaista stvorena ljudskom rukom, bezbrojnom gradnjom, rušenjem i ponovnom gradnjom naselja, odnosno kuća. Dakle, donošenjem gradjevinskog materijala u kontinuitetu od oko 6 tisuća godina!
I to je jedna od specifčnosti koja Gomolavu, kao arheološko nalazište, čini posebnom.
(slika 2.
S položajem na važnim komunikacijama i kontrolom savskog plovnog puta, u meandru Vranje (jedan krak Vranje se ulijevao u Savu sa lijeve strane Gomolave, a drugi sa desne, možda i umjetno prokopan), sa svih strana opkoljena vodom kao zaštitom, Gomolava je bila idealno mjesto za podizanje naselja. To, kao i okolina bogata šumom, divljači i plodnom zemljom, te Sava puna ribe, uslovili su da se naselje svaki put poslije uništavanja, ratova ili požara ponovo obnovi, često i poslije dužeg perioda i od sasvim drugog naroda i druge civilizacije. Tako je formirano umjetno uzvišenje visoko 6 do 7 metara od prvobitnog nivoa terena!
Da je ovo uzvišenje potencijalno arheološko nalazište izvještava prvi put 1898. godine Mato Vohalski, učitelj u Hrtkovcima i povjerenik Arheološkog muzeja u Zagrebu. On vrši i manja, potpuno amaterska iskopavanja, ali su i takva svojim bogatstvom i raznolikošću nalaza izazvala pažnju ravnatelja Arheološkog muzeja u Zagrebu g. Brunšmida, te je 1904. godine izvršeno od strane tog muzeja prvo sondažno iskopavanje Gomolave, dati su prvi profesionalni opisi i prvi potpuniji podaci. Medjutim, posle toga sledi duga pauza istraživanja zbog balkanskih i dva svjetska rata.
A tek 1953. godine počinju prva sistematska iskopavanja na Gomolavi u organizaciji Vojvođanskog muzeja u Novom Sadu. Ona imaju zaštitni karakter, odnosno iskopan je cjelokupan pojas Gomolave u širini od desetak metara uz Savu, koja je prijetila da ubrzo odnese taj dio vrijednog arheološkog materijala (na slici 3 označeno svjetlom šrafurom).
(slika 3.)
Odmah poslije toga nastavljaju se iskopavanja na velikim površinama u dubini lokaliteta, i to u dvije faze. Prva, na sjevernoj strani Gomolave, od 1969. do 1977. godine (na lici 3 označena tamnijom šrafurom) i druga, u središnjem dijelu Gomolave, od 1977. do 1985. godine (na slici 3 označena najtamnijom šrafurom).
U ovo su bili uključeni skoro svi arheolozi Vojvodine i veliki broj studenata arheologije. Zajedno su pohađali školu arheoloških istraživanja, organizovanu na licu mjesta, na samoj Gomolavi, pri čemu su angažovani stručnjaci iz Nizozemske i Engleske. Radovima je rukovodio Bogdan Brukner iz Instituta za povijest iz Novog Sada, a od 1972. godine organizator iskopavanja je Jelka Petrović, arheolog Vojvodjanskog muzeja.
Kraj istraživanja na Gomolavi obilježen je Simpozijem u Rumi 1986. godine, a stota obljetnica od početka istraživanja na Gomolavi Simpozijem u Novom Sadu 2004. godine.
Mnogi Hrtkovčani su bili angažirani kao radnici na iskopavanju Gomolave, a ja se najradije sjećam faze od 1965. do 1969. godine, kada sam na Gomolavi, kao student arhitekture, upoznao neke kolegice sa arheologije.
No, u slijedećem nastavku neće biti riječi o tome (osobna arheološka tajna), već o najstarijim nalazima sa Gomolave.
(feljton u šest nastavaka, 2005.god.)
Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.
Literatura:
- J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984.god.,
- Vojvodjanski muzej: ''Gomolava, simpozijum u Rumi'', N. Sad, 1988.god. i
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića iz Hrtkovaca u periodu 1930.-1980. god.
