Slava naše crkve, Klement Sveti,

ne pada baš u toplo doba ovo,

al' kako je vrijeme ljepše ljeti,

Hrtkovčani slave na Petrovo.   

 

 

Hrtkovci su puni gostiju tada,

svuda se samo veseli ljudi vide,

u kućama je bogata trpeza sada,

ali prvo se, ujutro, u crkvu ide.

 

U centru sela poskočica skače,

okreće se ringišpil, toči pivo,

sva djeca sladoled jedu, i kolače,

do kasno navečer u selu je živo.

 

Od radosti i smijeha okolo vrca,

momci curama mali cvijet nude,

od srca im daruju liciderska srca,

do jeseni zna i svadbe da bude.

 

I volio sam Petrovo kada se slavi,

još k'o dijete, jer i školi je tada kraj,

počinje raspust, kupanje na Savi,

a ljeti je, inače, u Hrtkovcima raj.

 

(iz zbirke pjesama „Pjesme koje treba spaliti“)